u

Dr. Mazić: “Dužni smo pacijentima objasniti da Google nije pouzdan način samodijagnosticiranja a pogotovo ne liječenja”

Intervju sa dr. Lejlom Mazić, uposlenicom Službe hitne medicinske pomoći Stari grad Mostar

dr. Lejla Mazić

Dr. Mazić, prije svega zahvaljujemo Vam se što ste pristali dati intervju za portal “Studenti medicine”. Neki od starijih studenata Medicinskog fakulteta u Tuzli sjećaju Vas se kao koordinatorice Sekcije za neuroznanost pri Udruženju studenata Medicinskog fakulteta u Tuzli “Medicus”, a koja je pod Vašim vodstvom, postizala zavidne rezultate.  Za početak možete li nam se ukratko predstaviti?

Lejla Mazić, rođena 14.05.1990.godine u Tuzli. Osnovnu školu sam završila u Živinicama. U toku osnovnog obrazovanja bavila sam se mnogim vannastavnim aktivnostima, između ostalog bila sam pijanistica u klasi prof. Slađane Dedić. Nakon osnovne škole upisujem Srednju medicinsku školu u Tuzli i tu počinje moja „veza“ sa medicinom.

Med_Banner_300x250_v2

Zbog čega ste odabrali medicinu kao Vaš životni poziv?

Da biste se bavili medicinom prije svega morate da volite ovaj poziv. Svi mi imamo različite razloge i motive. Neki su ovaj studij izabrali jer im se sviđa prefiks „dr“ ispred imena, neki zbog društvenog „statusa“. Moj lični razlog je smrt meni jako bliske i voljene osobe i stoga želja da ne dozvolim da se neko osjeti onu bol i prazninu koju ja jesam.

Dr. Lejla Mazić u Salakovcu
Pomoć migrantima u izbjegličkom centru Salakovac

Dugogodišnji ste volonter Crvenog križa. Kako je članstvo u ovoj humanitarnoj organizaciji doprinijelo Vašem ličnom razvoju?

Biti volonter je jedna divna stvar. Samo mi volonteri možemo da razumijemo jedni druge kada nakon napornog dana provedenoga u volontiranju kažemo da ništa osim duševne satisfakcije nismo dobili, u žargonu „puno nam je srce“. Članstvo u Crvenom križu je meni lično donijelo jako punom novih poznanstava kako na području Bosne i Hercegovine tako i u susjednim državama. Iskustvo koje stičete u toku radnih akcija je praktično neprocjenjivo. Sve u svemu mladima preporučujem da volontiraju jer će članstvo u bilo kojoj organizaciji da uveliko doprinese u profiliranju njihove ličnosti.

Dr. Lejla Mazić
Dugogodišnji volonter Crvenog križa

Tokom studiranja na Medicinskom fakultetu bili ste izuzetno aktivni u sklopu Udruženja studenata Medicinskog fakulteta u Tuzli “Medicus”. Kako je sve počelo?

Da. Zapravo počelo je sve običnim razgovorom sa kolegom dr. Bećirovićem, tadašnjim predsjednikom Udruženja. Ja sam i prije Sekcije za neuroznanost imala jako izražene afinitete za neuropsihijatriju što je također jedna od osobina po kojima sam ja bila „poznata“ među kolegama, tako da smo nas dvoje skupa napravili neke „šablone“ i zapravo od tada kreću svi projekti Sekcije za neuroznanost. Moje ideje i projekti su bili prihvaćeni od strane Upravnog odbora tako da sam praktično sve zamišljeno uspjela i da realizujem.

Jedan od Vaših projekata, čija se tradicija nastavlja i danas, je Svjetski dan borbe protiv moždanog udara. Kako ste došli na ideju da pokrenete ovaj projekat?

Iskreno ideja za jedan takav projekat se javila na predavanju iz neurologije upravo na temu „Moždani udar“ od prof. dr. Dževdeta Smajlovića. Prof. Smajlović  je na prostorima Balkana , slobodno smijem da kažem, veliki stručnjak po pitanju moždanog udara, čovjek pun ambicija i odličnih ideja, te neko ko će u budućnosti da promijeni dosta toga po pitanju primarne i sekundarne prevencije razvoja moždanog udara kao i tretmana. Shodno tome, ja sam pokušala da pronađem način kako da sve nas ( studente ) uklopim u takav jedan „proces“ te da nas direktno uključim u program prevencije.

Svjetski dan borbe protiv moždanog udara
Svjetski dan borbe protiv moždanog udara

Na moju veliku radost i čast prof. Smajloviću se svidjela ideja te je pristao da se projekat radi pod njegovim mentorstvom. Ja sam ponosna na moje neuroznanstvenike koji se trude da taj projekat svake godine ide jednu „stepenicu“ više. Ipak, nadam se da neće zaboraviti šta nam je primarni cilj. PREVENCIJA I RANO PREPOZNAVANJE SIMPTOMA MOŽDANOG UDARA. Cilj nam je da svaka barem treća osoba u Tuzli zna nabrojati simptome moždanog udara.

Tokom studiranja bavili ste se i naučno-istraživačkim radom, proveli ste istraživanje o Burnout sindromu. Možete li nam reći nešto više o tome?

Da. Burnout sindrom je bio jedan od mnogih mojih naučno-istraživačkih radova. Taj rad sam radila sa još nekoliko kolegica. Istraživanje smo proveli na studentima medicine. Radili smo ankete na različitim godinama i pri tome dobili jako zanimljive podatke. Komparirali smo stepen opterećenja između kolega i kolegica i pri tome dobili zaista jako interesantne podatke. Rad je prezentovan na Studentskom kongresu SaMed u Sarajevu gdje smo dobili zanimljive reakcije od strane kolega i naravno pohvale za ideju i cjelokupni rad.

Lejla Mazić - MediCon
Internacionalni kongres studenata biomedicine “MediCon” 2015

Također ste autor nekoliko edukacionih članak, namijenjenih širem građanstvu, koje su objavili neki od bosanskohecegovačkih web portala. Kako gledate na pojavu da građani sve više “googlaju” svoje simptome umjesto da traže ljekarski savjet?

Mislim da to uveliko utječe na kvalitet zdravstvene zaštite. Jako je teško raditi sa pacijentima koji su već sami sebi postavili „dijagnozu“ i sada samo žele recept za terapiju. Vi kao ljekar ste dužni da pacijentima objasnite patofiziološku podlogu njegovih simptoma i mislim da smo kao ljekari dužni da pacijentima objasnimo da Google nije pouzdan način samodijagnosticiranja a pogotovo ne liječenja. Ukoliko to ne napravimo imati ćemo sve veći broj pacijenata koji stanja kao što su gangrena prstiju stopala liječe postavljanjem paradajza i kupusa na promjene ili npr. na opekotinske rane postavljaju obloge od nafte i slično. Možda nekome ovo zvuči smiješno ali ovo su primjeri iz prakse.

Kako gledate na jačanje antivakcinalnih pokreta koji su, služeći se internetom i društvenim mrežama, unijeli veliku dozu skepticizma prema vakcinama? Koji je način da se formalna medicina izbori protiv ovoga?

Iz tog circulus vitiosusa nas izvući može jedino kontinuirana, neiscrpna i trajna edukacija. Ljekari predugo vremena stoje u sjenci tog problema. Doveli smo se u situaciju da nam „Google mama“  u ordinaciji drži „predavanje“o vakcinama. Taj antivakcinalni trend mora da se privede kraju jer ćemo inače da se suočimo sa epidemijom koja će da nam napravi posljedice katastrofalnih razmjera. Lično u svojoj praksi sam imala slučajeva da se vakcina kategorično odbija i da sa ponosom od roditelja dobijam odgovor da nisu dozvolili vakcinaciju i onda kroz par dana čujem da je isto to dijete u jedinici intenzivne terapije zbog posljedica nevakcinisanja. Dakle kolege samo edukacija i agresivna prevencija.

Trenutno ste zaposleni kao ljekar opće medicine u Službi hitne medicinske pomoći u Domu zdravlja Stari grad Mostar. Kako izgleda radni dan jednog ljekara u ovoj službi?

dr. Lejla Mazić
dr. Lejla Mazić

Pa čar Službe hitne medicinske pomoći je da je svaki radni dan izazov. Svaki dan kada dolazite na posao ne znate šta vas čeka u samoj ambulanti a pogotovo na terenu. Ipak je posao u ovoj službi najbolji i najljepši. Barem za mene. Divan je osjećaj kada znate da ste nekome spasili život ili da ste mu olakšali tegobe. Ja lično se ne bih mogla zamisliti da radim nešto što nije u vezi sa urgentnom medicinom.

Da niste ljekar, šta biste bili?

Vjerovatno pijanistica obzirom da je muzika moja „druga ljubav“ poslije medicine.

 

 

 

Za kraj, šta biste poručili brucošima medicinskog fakulteta?

Red, rad i disciplina! Ako uspijete da ispunite ova 3 uslova ne brinite za ono što dolazi. Ali prije svega budite čovjek pa onda ljekar.

Da li Vam se ovo dopada?

2 points
Upvote Downvote

Total votes: 2

Upvotes: 2

Upvotes percentage: 100.000000%

Downvotes: 0

Downvotes percentage: 0.000000%

Pjevajući doktor

Iza sebe ima preko 3000 porođaja, a svaki put uradi nešto neočekivano

DSI First Aid Kit for Emergency

Izbor za najbolji tekst na temu: „Značaj optimizma u tretmanu hirurškog pacijenta“