u

Značaj optimizma u tretmanu hirurškog pacijenta

Pobjednički rad na konkursu najbolji tekst na temu „Značaj optimizma u tretmanu hirurškog pacijenta“

Tekst koji slijedi autorsko je djelo Amine Aljić, studentice Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, i pobjednički rad na konkursu najbolji tekst na temu „Značaj optimizma u tretmanu hirurškog pacijenta“. Objavljujemo ga bez ikakvih izmjena:

Amina Aljić
Amina Aljić, Medicinski fakultet Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Sjećam se šta sam, tokom dosadašnjeg kratkog življenja medicine, zapamtila najbrže. Mnogo brže od toka bilo kojeg krvnog suda ili nekog poglavlja iz knjiga sa četverocifrenim brojem stranica: „U trenutku u kojem pacijentu saopštavate dijagnozu, trebate ga gledati u oči.“.

Med_Banner_300x250_v2

Mislila sam da mi je jasno i zbog čega – stvar je ozbiljna, potrebno je tako i pristupiti. Ipak, mnogo važniju stvar sam tada propuštala: u trenutku u kojem pacijentu saopštavamo dijagnozu, mi mijenjamo jedan život. Za početak. Istini za volju, mi time započinjemo proces promjene više njih, jer jedna osoba nikad ne postoji samo u svom životu. Neophodno je shvatiti da naš pacijent od tog trenutka postaje svjestan da smo mu, tom spoznajom, podarili i kartu za neki sasvim drugačiji životni put, prožet mnoštvom testova izdržljivosti. Postoje pacijenti čiji oporavak traje nekoliko dana. Postoje pacijenti čiji put izlječenja bude zahtjevan, ali predivno okončan. Ne trebamo zaboraviti da postoje i pacijenti čije izlječenje se, nažalost, neće desiti i kod kojih će se napredak mjeriti u boli koju smo uspjeli smanjiti za jedan dan.

Svi oni imaju pravo nositi istu, ogromnu količinu nade u sebi. Njihove radosti vrijede isto. Njihovo postojanje je jednako magično. Razlika je u percepciji onoga što im serviramo kao budućnost. Razlika je u njihovom shvatanju situacije u kojoj se nalaze, u pristupu svojoj bolesti i oružju koje će odabrati za borbu. Neko će odabrati kaskanje za prošlošću i svim uspomenama koje su značile život, u kombinaciji sa strahom od života koji možda neće biti lijepa uspomena. Neko će, sa druge strane, odabrati da cijelog sebe da u dostizanje cilja, kojim će otkriti vrhunac zahvalnosti i radosti zbog postojanja. Šteta je što će razlika biti i u ishodu, a da toga mnogi neće biti svjesni.

Važno je objasniti pacijentu da, kada ga zamolimo za optimizam, to ne mora značiti da se neće i ne smije dogoditi ništa loše. Naprotiv, biti optimista u tim situacijama znači biti svjestan da u svakom trenutku stvari mogu postati manje lijepe, da koraci mogu postati teži, a put sve dalji – ali da, za sve što slijedi, imamo dovoljno snage.

Optimizam znači da imamo motivaciju otjerati sve loše što zaista može doći, ali nas ne može iznenaditi. Kada proširim vidike i pokušam dočarati kakav doktor želim postati, najlakše mi je zamisliti kakvog bih doktora željela, ukoliko bih se našla u ulozi pacijenta. Da se to dogodi, voljela bih da mi se objasni da moja dijagnoza nikad ne znači momentalni prestanak života. Svjesni smo da postoje krajevi koji dođu ranije nego neki drugi, ali do trenutka svakog kraja postoji trajanje – trajanje koje se i dalje zove život. Neko će ga nazvati „ostatak života“, ali se opet radi o periodu u kojem ćemo i dalje postojati, disati i biti voljeni.

Kada bolje razmislim, svi mi imamo još samo taj „ostatak života“ na raspolaganju, jer niko od nas ne zna koliko još dana čuva u džepovima, pa nam opet ne pada na pamet da odustajemo ranije.

Nedavno sam slušala jedno veliko ime kako sa sjetom izgovara: „Vi ste, djeco, odabrali poziv u kojem skoro da ne postoji odmor. Ne mislim na onaj tjelesni… Vi svoje pacijente ne napuštate onda kada izađu iz vaše ordinacije, pa čak ni na kraju radnog vremena. Vi svoje pacijente „nosite“ kući te, uz takvo njihovo prisustvo, preispitujete sopstvene odluke, djela, opcije… Oni su vašim mislima često bliži nego ljudi kojima se najviše radujete.“

Važno je da pacijent bude svjestan toga. Neophodno je da shvatimo da smo sada tim, da se od određenog trenutka pripremamo i krećemo u napad zajedno. Kada jednom od nas snage ponestane, tu će se naći ruka onog drugog, čiji će stisak biti dovoljno jak da učini dalekim dno koje se, možda samo na trenutak, nazire.

Optimizam je povjerenje koje leži iza toga. Optimizam je normalan slijed događaja kada se susretnu dva snažna talasa – sposobnost i želja za životom. Ne može, možda, optimizam promijeniti svijet u mjeri u kojoj je to učinilo otkriće penicilina, ali zasigurno može osigurati sklapanje prijateljstva sa samim sobom, jer je sposoban zaliječiti stvari koje su dio nas više od bilo kojeg tjelesnog ožiljka, a to su naše emocije.

Možda optimizam nije jak kao svaki šav nakon uspješne operacije, ali definitivno pravi odabir pobjednika u moru onih koji prolaze kroz isto iskušenje. On daje kontrolu nad životom jedinoj osobi koja je za to zadužena – to smo mi sami.

Količinu entuzijazma nećemo zapisati ni na jednu temperaturnu listu, ali ćemo uvijek moći prepoznati koliko je kod koga zastupljen, jer će nam o tome govoriti žar za borbom u namjerama i mislima naših pacijenata. I dok sve to često ostavljamo po strani, boreći se da uravnotežimo neke više opipljive parametre, svakim danom nam znanost dostavlja dokaze da vjerovatno ne postoji sila koja je jača od stabilnog mentalnog sklopa čovjeka; da ne postoji cilj kojeg dobro motiviran čovjek ne može ostvariti.

Ništa se, pri tome, ne isključuje. Ni „čudesno“ ozdravljenje, ni produžetak života, ni preživljavanje najteže operacije. Ukoliko smo dovoljno hrabri da zbog njih dobijemo krila padajući sa litice, zaustavimo voz snagom ruke svoje odlučnosti, mogućnosti je na ovom svijetu previše. Jedino što nam može zafaliti je vrijeme da to shvatimo i snaga da u potpunosti u njih vjerujemo.

Stoga ih, kada ih prepoznamo, trebamo približiti najjače što možemo, ne dopuštajući da se prebrzo zamijene sa onim koji se samo učine bližim realnosti, jer su uistinu najveće životne pobjede, baš kao i svaki neprocjenjiv biser, zaštićene neprobojnošću, zaštićene neizvijesnošću.

Narednih dana će na portalu “Studenti medicine” biti objavljeni i ostali pristigli članci.

Da li Vam se ovo dopada?

3 points
Upvote Downvote

Total votes: 3

Upvotes: 3

Upvotes percentage: 100.000000%

Downvotes: 0

Downvotes percentage: 0.000000%

DSI First Aid Kit for Emergency

Izbor za najbolji tekst na temu: „Značaj optimizma u tretmanu hirurškog pacijenta“

Ljetna škola reanimacije

U susret Ljetnoj školi reanimacije